Sveučilišta u Europi su poznata po svojim visokim akademskim standardima, vrhunskim istraživačkim rezultatima u različitim disciplinama, kao i po vrijednosti za novac. Osim programa na materinjem jeziku, mnoga sveučilišta nude studijske programe na engleskom jeziku, kako na poslijediplomskom tako i dodiplomskom studiju, što ih čini atraktivnim destinacijama za međunarodne studente.

 

 

Zašto studirati u Europi?

 

 

1. U Europi se nalaze neka od najboljih sveučilišta na svijetu

 

Prema QS World University Rankings 2014/15, među 50 najboljih sveučilišta na svijetu nalazi se 15 europskih. Najbolje rangirana sveučilišta su Sveučilište u Cambridgeu i Imperial College London (oba rangirana 2. na svijetu), kao i Sveučilište Oxford i University College London (oba na 5. mjestu na svijetu).

 

Druga viskopozicionirana europska sveučilišta uključuju švicarski ETH Zürich (na 12. mjestu u svijetu) i École Polytechnique Federale de Lausanne (17.); francuski ENS Paris (24.) i Ecole Polytechnique ParisTech (35.); Sveučilište u Kopenhagenu (45.); njemačka sveučilišta Ruprecht-Karls-Universität Heidelberg (49.) i Technische Universität München (54.).

 

Nizozemska, Irska, Švedska, Finska i Belgija također imaju sveučilišta koja se nalaze među 100 najboljih na svijetu. Ako protegnemo listu na 250 najboljih, norveška, španjolska, austrijska i talijanska sveučilista pridružuju se listi najbolji na svijetu. Dakle, pred vama postoji puno izbora ukoliko želite studirati u Europi na međunarodno priznatu sveučilištu.

 

 

 

2. Engleski kao jezik poduke

 

Trenutno više od 4.000 visokoškolskih institucija u Europi nudi širok raspon studijskih programa na dodiplomskoj i poslijediplomskoj razini. Pošto sve više institucija uvodi engleski jezik kao jezik poduke za neke od svojih studijskih programa, sveučilišta u Europi su danas u boljem položaju nego ikada da privuku međunarodne studente te da ih opreme s najboljim mogućim vještinama traženima na svjetskom  tržištu rada.

 

Broj magistarskih studijskih programa na engleskom jeziku bilježi značajan porast. U 2002. godini, 19 zemalja Europske Unije (EU) nudilo je sveukupno 560 magistarskih studijskih programa na engleskom jeziku (izuzev studijskih programa u Velikoj Britaniji i Irskoj). Do 2012. godine, ova brojka je porasla na 6.800 u 11 zemalja EU-a (osim u Velikoj Britaniji i Irskoj).

 

Management i ekonomija su trenutno najpopularniji studijski programi ponuđeni na engleskom jeziku sa udjelom od 28% od ukupnog broja programa na engleskom. Medicina, društvene znanosti, tehničke znanosti te humanističke znanosti se također često nude na engleskom jeziku.

 

 

 

3. Niske školarine

 

Školarine na europskim sveučilištima su znatno niže od školarina sveučilišta sličnog ranga u SAD-u, Kanadi, i Australiji.

 

U Europi, školarina koju je student dužan platiti ovisi o njegovoj zemlji podrijetla. Ukoliko student dolazi iz zemlje članice Europske Ekonomske Zajednice (EEZ), prosječna školarina za međunarodni poslijediplomski studij (magisterij) iznosi oko EUR 5.100, a za dodiplomski studij oko EUR 4.500. Studenti koji dolaze izvan prostora EEZ-a moraju biti spremni platiti mnogo više školarine, i to oko EUR 10.170 za međunarodni poslijediplomski studij (magisterij), te EUR 8.600 za dodiplomski studij.

 

Međutim, i među članicama EEZ-a postoji velika varijacija u visini školarina na visokoobrazovnim insituticijama. Primjerice, od zime 2014. godine, Njemačka je u potpunosti ukinula sveučilišne školarine i za domaće i međunarodne studente.

 

 

 

4. Bolonjski proces

 

Iako se sveučilišta u europskim zemljama značajno razlikuju jedna od drugih po nizu kriterija, Bolonjskom deklaracijom tj. Bolonjskim procesom uvedenim u 1999, europski sustav visokog obrazovanja postao je standardiziraniji.

 

 

Među glavnim ciljevim Bolonjske deklaracije pripadaju:

 

• Prihvaćanje sustava temeljenog na dvama glavnim ciklusima, preddiplomskom i diplomskom.

• Pristup drugom ciklusu zahtjeva uspješno završen prvi ciklus studija koji mora trajati najmanje tri godine. Drugi ciklus vodi k magisteriju i/ili doktoratu.

• Prihvaćanje sustava lako prepoznatljivih i usporedivih stupnjeva, kako bi se promicalo zapošljavanje europskih građana i međunarodna konkurentnost europskog sustava visokog obrazovanja.

• Uvođenje ECTS bodovnog sustava, koji omogućuje lak prijenos postignutih bodova s jednog sveučilišta na drugo, čime se postiže promicanje najšire razmjene studenata. Bodovi se mogu postizati i izvan visokoškolskog obrazovanja, uključujući i cjeloživotno učenje, pod uvjetom da ih prizna sveučilište koje prihvaća studenta.

• Promicanje potrebne europske dimenzije u visokom školstvu, posebice u razvoju nastavnih programa, međuinstitucionalnoj suradnji, shemama mobilnosti i integriranih programa studija, obuke i istraživanja.